Pages

Sunday, October 23, 2016

Još jedan jesenji dan

Neverovatno koliko se ulenjim kad dođe ovo jesenje vreme. Učim, pa kao slučajno bacim pogled kroz prozor. Tamno, tmurno, kiša pljušti. Da li sam raspoložena za šetnju po kiši? Da, možda, ne. Čujem jastuk kako me zove da mu donesem toplo, mekano ćebe. I knjigu, i čaj. I da se uvučem tu negde. A obaveze? Ma lako ćemo.

• Slika je mojih ruku delo •
Ili ipak nećemo. Vesele boje da se razbije jesenja uspavanost? Bilo bi poželjno.
Knjiga iz biologije u ruke. Zanimljive sličice građe životinja. Roze, žuti, plavi, zeleni, narandžasti markeri. Da se istakne. Ali samo na papiru sa beleškama, knjige čuvamo. Čitam polako, s razumevanjem. Učim, pamtim, razmišljam. O plaži, hladnoj lubenici, sladoledu. To uvek nedostaje. I askon, akson i askus. Da se zapamti. U pauzi - rad iz likovnog. Senčim zgradu. B2 ovde desno, B4 ispod, B6 gore levo. Lepo izgleda. Pogled kroz prozor: mrak. Pogled na sat: 18:15h. Molim? Nešto se tu ne uklapa. Pre (samo) dva meseca sam u ovo vreme bila na plaži. I opet more, odbojka na pesku, slamnati šeširi.
Dosta za danas. Večera, pa na spavanje. Ujutru treba da se ustane dok je još mrak.